Što se mene tiče, postoje tri vrste kave – crna ili tzv. turska, espresso (dakle, ona iz aparata) i instant kava (u koju ubrajam i one iz malih vrećica u kojima je kave u tragovima).
No, nisam baš tako neuka da ne bih poznavala i ostale finese pogotovo što kavu uistinu volim piti. Ali, u osnovi, kad maknem sve marketinške i kavoljupske finese – tu smo negdje s ove tri vrste.
Preferiram crnu. Ili popularno rečeno tursku kavu. Za mene je to jedina prava kava. Imaš mljevena zrna s jedne i vodu s druge strane, ak te volja dodaš malo šećera i sam odrediš koliko ti jaka odgovara. Takvu si i skuhaš. Ili ti to netko drugi učini. Možeš i mlijeka ili štogod još dodati. Al to već spada u finese. Uglavnom, kuhanje kave u lončiću ili džezvici najbliže je prirodnom što si danas svakodnevno, što se kave tiče, možemo priuštiti. A i čuva antioksidanse kojima zrno kave obiluje.
Espresso je druga razina. Još uvijek su to mljevena zrna i voda, al treba vam aparat. Ili doma ili onaj u kafiću. A nekad mi ta kava bude i pregorka. Ili bljutava. Uglavnom – kvaliteta i okus variraju.
A onda imamo i one treće, instant kave. Što se o tome može reći? Ne kužim gdje je poanta? Ak ju doma pripremaš opet moraš zakuhavat (no, dobro, ne do vrenja) vodu, miješaš, stavljaš dodatke…..A da ne spominjem one instant praškove u malim vrećicama koje su kao «kava», a unutra samo šećer, arome, kofein u tragovima, kave niotkud. Pročitajte malo deklaracije!
Uostalom, znate li uopće kako se radi instant kava?
U svijetu sada ima mnogo kompanija (pa i kod nas) koje proizvode različite varijante instant kave. Ona se na tržište šalje u prahu, granulama, osušena ili u vrećicama "3 u 1". Razlikuju se po tehnologiji proizvodnje. Morate znati da ni jedna tehnologija u preradi kave nije potpuna bez procesa grijanja. A on, pak, ubija sva korisna svojstva kave. Granule koje nalazimo u paketu dobivaju se tako da se u tvornici kuhaju ogromne količine kave koja se zatim pušta da se sasuši i pretvori u granule. Granule koje mi onda koristimo se lagano tope u vodi i mlijeku.
